Obitelj Marušić

Podrijetlo plemstva

Marušić (Davidović - Oblačić) praplemstvo je hrvatsko od roda Oblačića. Jedno je od sedam plemićkih rodova koji su pred navalom Tatara iz sjeverne Hrvatske – Ugarske u 13. stoljeću došli na područje omiške Rogoznice. Omiška Rogornica područje je od Omiša do Dubaca uz more a 12 km južno od Omiša nalazi se i selo Marušići. Danas prezime Marušić je vrlo rasprostranjeno u cijeloj Hrvatskoj. Tih sedam ugarskih plemićkih porodica 5. travnja 1235. donijelo je prve pravne propise (Statut – Zakonik) za upravljanje područjem omiške Rogoznice. Kao potpisnik Zakonika od plemićke porodice Davidović spominje se Matias Davidović.

Plemićke privilegije rogozničkim porodicama, među kojim je i porodica Davidović, 4. listopada 1289. priznaje i srpski vladar Stefan Nemanjić koji je bio kralj i Dalmacije i Bosne. Također, 6. rujna 1310. plemićke privilegije potvrđuje i bosanski ban Stjepan Kotromanić. Diplomom bana Frankopana 30. ožujka 1437. potvrđuje se status plemića porodici Davidović.

Plemićkom rodu Davidović-Marušić mletački je Senat u ime dužda P. Reniera 1787. kao rogozničkim plemićima potvrdio njihove stare plemićke povlastice od 30. ožujka 1437. i 14. srpnja 1740. Od plemića Davidović-Marušić u toj potvrdi spominju se Matija pok. Petra, Marko i Mihovil pok. Ivana, Petar, Božidar i Vito pok. Jurja te braća Nikola, Dujam, Antun i Ilija Davidović-Marušić, a potvrda je u posjedu nasljednika dr. Filipa Marušića, koji je izravni potomak spomenute braće. Brat dr. Filipa Marušića - Josip (Guisepe) Marušić pradjed je Umberta pl. Marušića.

Rodonačelnik obitelji

Još daleke 1235. spominje se Matias Davidović koji je u ime plemićkog roda Davidovića zajedno s ostalih šest plemićkih rodova sačinio Zakonik o upravljanju teritorija omiške Rogoznice. Spominju se imena Petri, Ilija, Marko, ponovno Petri, Nikola, Georgi, Luka, koji je 1787. godine izabran za svjedoka za utvrđivanje ispravnosti mesa u rogozničkom kraju, ponovno Ilija, Antonijo, Lovre, Antonijo, otac dr. Filipa i Josipa Marušića - pradjeda Umberta Marušića.

Sedam plemićkih porodica koje su iz područja Ugarske bježeći pred Tatarima naselile područje današnje omiške Rogoznice, 5. travnja 1235. donijele su prvi Statut kojim reguliraju upravljanje i vladanje područjem tada zvanim „Gorice iznad Marine“ davši tome području ime Rogoznica. Istim aktom imenovali su: vojvodu – Miklosa Diklića, dva sudca, Radivoia Rubnića i Vladimira Blaževića, savjetnika Pribislava Vojnića i izvršitelja Matiasa Davidovića.

Plemićke povlastice plemićima omiške Rogoznice među kojima je i rod Davidović, potvrđuje srpski vladar Stjepan Nemanjić, tada kralj i Dalmacije i Bosne aktom 4. listopada 1289. Plemstvo im je 6. rujna 1310. potvrdio ban Bosne Stjepan Kotromanić, a 21. ožujka 1360. Stjepan Tuarco kralj Dalmacije i Bosne svojim aktom potvrđuje njihove prethodne potvrde plemićkih privilegija.

Diplomom bana Frankopana 30. ožujka 1437. utvrđuju se povlastice plemićima Rogoznice i Omiša. Od tog vremena i nadalje u dokumentima navodi se plemićka porodica Davidović zvani Marušić. Mletački senat u vrijeme dužda Reniera 29. rujna 1787. potvrđuje akte priznanja plemićkih povlastica rogozničkim plemićima (Nobili dela Terra di Rogoznizza) od 30. ožujka 1437. i 14. srpnja 1740.

Prvi član plemićke porodice Davidović - Marušić je MATIAS još daleke 1235 . Potvrdom plemićkih povlastica od 29. 09. 1787 od mletačkog Senata rogozničkim plemićima (Nobili della Terra di Rogoznizza) članovima porodice Davidović - Marušić navode se:
 

• Matija pok. Petra
• Marku i Mihovilu pok. Ivana
• Petru Božidaru i Vitu pok.Jurja
• Nikoli Dujmu te Antunu i Iliji koji je predak Antonia Marušića

Važniji članovi obitelji

Matias Davidović spominje se 1235. kad je potpisao Statut sedam Rogozničkih plemićkih porodica i tada je imenovan za izvršitelja odluka savjeta plemića. Također se aktom iz 1787. godine spominje i Luka Davidović Marušić, imenovan za svjedoka pri utvrđivanju ispravnosti mesa i roba za Rogoznicu. Iz novije povijesti, kad je porodica Marušić prešla u Omiš, Antonio Marušić izgradio je kuću na istočnom ulazu u Omiš. Njegova djeca Josip, Danijel i Filip bavili su se rudarstvom te su bili vlasnici kopova tupine za proizvodnju cementa uz more ispod Rogoznice i rudnika boksita u Drnišu. Josip je bio i građevinski poduzetnik te je gradio željezničke postaje.

Dr. Filip Marušić kao liječnik djelovao je u Drnišu. Prema dokumentaciji u austrijskom državnom arhivu u Beču do Prvoga svjetskog rata bio je jedan od najpoznatijih rudarskih poduzetnika. Bavio se i književnošću, napisao je nekoliko knjiga, najpoznatija je 'Liječnikovi zapisi', a bio je i član tadašnjeg Pen kluba. Kao liječnik drniškoga kraja zapazio je talent mladog Ivana Meštrovića i lokalnog svećenika upozorio na darovitost našeg budućeg najpoznatijega kipara. Dr. Filip Marušić pokopan je u Drnišu, a nadgrobni spomenik na njegovom grobu izrađen je prema skici Ivana Meštrovića.

Sin dr. Filipa Marušića - Dušan Marušić bio je diplomat te veleposlanik Ujedinjenih naroda u više država u svijetu, kao i njegov sin Filip Marušić – u Pakistanu, Iraku, Cipru i u sjedištu UN (New York).

Danijel Marušić kao rudarski istražitelj, pored Omiša, spominje se i u zapisima rudnika soli u Tuzli, gdje je kratko djelovao.

Unuk Danijela Marušića jest Danijel Marušić, poznati hrvatski redatelj kazališnih i TV opera. Režirao je prvu hrvatsku TV operu 'Putovanje' i prvu igranu TV seriju 'Stoljetna eskadra' 1960. Režirao je drame i serije, najpoznatija je 'Malo misto' te: 'Čuvaj se senjske ruke', 'Seljačka buna', ' Čovik i po', 'Ptice nebeske' i 'Olujne tišine'.

Anđelko Marušić bavio se pisanjem, a poznatiji je kao nogometaš Hajduka s nadimkom 'Ferata'; po njemu nogometni stadion u Omišu nosi ime Anđelko Marušić.

Sin Anđelka Marušića jest Joakim Marušić, hrvatski pjesnik. Izdao je nekoliko zbirki pjesama, a poznat je i kao TV redatelj drama i serija: 'Fiškal', 'U registraturi' te najpoznatije 'Velo misto'.

Mladen Marušić, unuk Josipa i sin Umberta, bio je prvoborac Drugoga svjetskog rata, nosilac spomenice i viceadmiral. Za vrijeme Hrvatskoga proljeća udaljen je na administrativne poslove. Djelovao je Od formiranja Hrvatskoj narodnoj stranci od njezina osnivanja 1990. Nosilac je Spomenice Domovinskog rata - Udruge Hrvatskih ratnih veterana grada Splita 1991.-1996. Bavio se i pisanjem od 1990., a njegovi tekstovi objavljivani su u Nedjeljnoj Dalmaciji, ispočetka pod pseudonimom 'Miljenko Marulić', kasnije i pod pravim imenom i prezimenom.